

Mjesto za sve maketarske teme i dileme
|
| Vidi prethodnu temu :: Vidi sljedeću temu |
| Autor |
Poruka |
|
Upisano: Pet Lis 27, 2006 9:57 pm Naslov poruke: Hasegawa 1/350 Mikasa |
|
|
Proizvođač: Hasegawa
Mjerilo: 1/350
Kataloški broj: Z21(40021)
Cijena: 465,00 kn (LoM)
Broj dijelova: 420
Prava lipotica. Nije moje mjerilo al kad sam je vidija usamljenu na najvišoj polici to je bila ljubav na prvi pogled... Nisam se mislija ni sekunde, skok do bankomata po lovu i kupoprodaja je odmah obavljena. Zbog ovog ću hobija vjerojatno na prosjački štap ali zato ću barem bankrotirat sa stilom - ipak je to Mikasa, posljednji sačuvani bojni brod pre-dreadnought tipa i jedan od trojice velikana koji su danas sačuvani kao muzeji (uz Nelsonov HMS Victory u Portsmouthu i USS Constitution u Bostonu). Također, veseli me što ovom akvizicijom ulazim u "ekskluzivni" klub maketara na OMF-u koji posjeduju navedeni brod - za sada nas je po mojim saznanjima četvero!
UVOD
Polovinom 19. stoljeća Japan više-manje prisilno izlazi iz samoizolacije, u čemu su suštinsku ulogu odigrale intervencije zapadnih flotnih odreda, ponajprije američke eskadre pod komodorom M.C. Perryjem 1853. godine, te združena akcija zapadnih mornarica 1863. i 1864. Nakon toga, car Mutsuhito provodi čitav niz reformi kojima Japan, po ukinuću feudalnog sustava, izrasta u suvremenu državu s poletnim gospodarstvom i oružanom silom u usponu. Kao i na ostalim poljima, tako se i razvitak japanskih oružanih snaga oslanja na vanjske, tj. zapadne uzore. Kopnena je vojska modelirana prema francuskoj, a kad je ova doživila poraz protiv Prusije u ratu 1870-71., prema njemačkoj vojsci. S druge strane, mornarica se u začetku obratila Nizozemskoj (koja je tradicionalno održavala trgovačke ispostave u Japanu), da bi vrlo brzo oslonac našla u najmoćnijoj pomorskoj sili onoga doba, britanskoj Kraljevskoj mornarici. Sedamdesetih se godina usvaja britanski sustav školovanja, pomorske doktrine, čak i obredi, britanski zapovjednici su izvor nadahnuća za japanski mornarički časnički zbor, a iznad sviju poštovan je admiral Nelson. Ono što je za ovu moju priču posebno važno je da se plovne jedinice počinju naručivat u Velikoj Britaniji.
Agresivna japanska vanjska politika ubrzo dovodi do rata s Kinom 1894-1895. iz kojeg Japan izlazi kao pobjednik. Međutim, Japanci se nisu uspavali na lovorikama pobjede jer im je još jedna sila stajala na njihovom putu ostvarivanja dominantne uloge na Dalekom istoku - Rusija. Svega 10 godina nakon japansko-kineskog rata dolazi do novog, rusko-japanskog rata. U samom početku sukoba bilo je jasno da će flote odigrat ključnu ulogu, budući da je razvitak operacija na azijskom kopnu ovisija o prebacivanju japanskih postrojbi u Koreju, odnosno Mandžuriju. I ovdje se pokazala sva japanska dalekovidnost desetogodišnjeg sustavnog jačanja pomorskih snaga i njihovog pripremanja za novi neizbježni rat.
Japanska vlada je već prije japansko-kineskog rata shvatila kako mornarica triba bojne brodove ukoliko se želi natjecat s Kinom i, pogotovo, s Rusijom. Rezultat toga shvaćanja bija je tzv. Desetogodišnji program izgradnje flote, čiju je jezgru tribalo činit 6 bojnih brodova i 6 oklopnih krstaša. Misec dana prije bitke s Kinezima kod rijeke Yalu, u škveru Thames Iron Works položena je kobilica za prvi japanski bojni brod - Fuji. Kobilica za drugi brod iste klase, Yashimu, položena je u prosincu 1894. u škveru Armstrong Whitworth u Elswicku. Oba su porinuta prije nego su počeli radovi na idućoj klasi. Nova klasa Shikishima obuhvaćala je također dva bojna broda, Shikishimu i Hatsuse (kobilice položene u ožujku 1897., odnosno siječnju 1898.). Preostala su još dva koja su tribala bit građena u Velikoj Britaniji, Asahi (kobilica položena u kolovozu 1898. u J. Brown, Clydebank) i šesti, posljednji - Mikasa.
Radovi na Mikasi započeli su 24. siječnja 1899. u škveru Armstrong. Sam brod predstavlja je poboljšanu inačicu prethodnog Asahija i dovršen je nakon tri godine uz astronomsku cijenu od 880,000 funti (8,8 milijuna yena). Uz vrime svog dovršenja Mikasa je bila posljednja rič tadašnje vojne brodogradnje, snažno naoružana i izvanredno oklopljena.
“The programme of naval expansion commenced under the premiership of Ito Hirobumi had almost come to an end; only one vessel remained to be delivered, a ship which would be called the Mikasa. Built in England by Vickers of Barrow, completed on 1 March 1902, Mikasa represented an abiding Japanese predilection: for her time, she was the biggest, strongest battleship in the world.” (Stephen Howarth, The Fighting Ships of the Rising Sun: The Drama of the Imperial Japanese Navy 1895-1945, Atheneum, New York, 1983., str. 54)
U suhom doku, Portsmouth, zima 1901-02
Po svojim karakteristikama Mikasa se naslanjala na tadašnje najmodernije britanske bojne brodove, klasu Majestic (9 jedinica: Magnificient, Jupiter, Majestic, Prince George, Victorious, Mars, Hannibal, Caesar, Illustrious; 14.500 - 15.000 t, 4x305 mm, 12x150 mm, 17 čvorova) ali s većom istisninom (15.140 prema 14.900 tona), brzinom (18 u odnosu na 17 čvorova), jačim naoružanjem (14 150 mm topova naspram 12 na britanskim brodovima) i mnogo jačim oklopom (bila je jednako oklopljena kao i njeni britanski suvremenici ali je zato koristila 50% čvršći i otporniji Kruppov oklop u odnosu na Harvey oklop na klasi Majestic). Glavni 305 mm topovi bili su smješteni u dvi dvocijevne kule, po jedna na pramcu i krmi. Topovi su se mogli višestruko pokretat - električnim putem, hidraulički pa čak i ručno - čime je eliminirana mogućnost da ostanu imobilizirani nakon nekog slučajnog pogotka. Također, kao i kod prijašnjih klasa, mogli su se punit pod bilo kojom elevacijom cijevi. Brzina paljbe bila je tri metka svake dvi minute, dok je u spremnicima streljiva bilo mista za 240 granata. Kule su bile postavljenje uzdužno po središnjici broda što je dozvoljavalo da ostatak broda bude također snažno oklopljen. Zahvaljujući ovom dizajnu Mikasa je mogla izdržat velik broj izravnih pogodaka - tijekom bitke u Žutom moru 10.8.1904. primila je 20 ruskih pogodaka, dok je kod Tsushime pogođena čak 32 puta, bez težih oštećenja.
Nakon dovršenja, 1903. postaje zastavni brod zapovjednika japanske carske mornarice, admirala Toga. Sudjeluje u spomenutoj bitki u Žutom moru di je znatno oštećena (flote su plovile usporedo, najžešće tukući admiralske brodove Mikasu i Cesareviča) i u bitki u prolazu Tsushima 27.5.1905.
Umjetnički prikaz Mikase tijekom bitke kod Tsushime, rad japanskog slikara
Nakon bitke kod Tsushime, s vidljivim oštećenjima
Ironično, samo dan nakon ruske kapitulacije, pod nerazjašnjenim okolnostima, u eksploziji spremnika streljiva tone 12.9.1905. na sidrištu u pomorskom uporištu Sasebo, zajedno s 339 članova posade (triput više nego šta ih je poginulo kod Tsushime...). Kako je ležala na 11 metara dubine, veliki napori su uloženi kako bi se izvadila. Nakon nekoliko pokušaja to je uspješno izvršeno 8.8.1906. Iduće dvi godine na popravku, nakon čega je ponovno u aktivnoj službi.
Međutim, njeno vrime je prošlo: pojava novih bojnih brodova učinila ju je zastarjelom, tako da je nekadašnji zastavni brod svekolike japanske flote prvo reklasificiran kao bojni brod II. reda, pa III. reda, i najzad 1.9.1921 kao obična obalna oklopnjača. Tijekom japanske intervencije u ruskom građanskom ratu nasukava se 16.9.1921. ploveći u gustoj magli kanalom Askold. Otegljena na provizorni popravak u Vladivostok, pa u Maizuru, di leži na mrtvom vezu.
U skladu s odredbama Washingtonskog pomorskog sporazuma iz 1921. tribala je bit izrizana, međutim na molbu japanske vlade sve zemlje potpisnice sporazuma dale su dopuštenje da se Mikasa sačuva, i od 12.11.1925. izložena je u Yokosuki kao spomenik. Tijekom II. svj. rata oštećena u američkim zračnim napadima. Nakon japanske kapitulacije zapljenjuju je američke okupacijske snage, poskidavši s nje svo naoružanje i ostavljajući je u jadnom stanju. Zanimljivo, Sovjetski Savez je vršija jak pritisak da se Mikasa potpuno uništi jer je predstavljala simbol katastrofalnog ruskog poraza u rusko-japanskom ratu. Na kraju, svi zahtjevi su odbačeni kad je sovjetski veleposlanik posjetija brod i izvijestija u kakvom je žalosnom stanju. Pokret za ponovnu obnovu broda rasplamsa je 1958. i uz američku financijsku pomoć (i izravno zalaganje admirala Chestera Nimitza) obnova je završena na 56. obljetnicu bitke kod Tsushime 27.5.1961., uz ukupnu cijenu od 180 milijuna yena. Danas je Mikasa izložena kao brod-spomenik u glavnoj bazi japanske mornarice Yokosuki.
TAKTIČKO - TEHNIČKI PODACI
Brodogradilište: Armstrong, Elswick
Kobilica: 24.1.1899.
Porinuta: 8.11.1900.
U službi: 1.3.1902.
Standardna istisnina: 15.140 t
Maksimalna istisnina: 15.179 t
Duljina (vodena linija): 126,5 m
Duljina (preko svega): 131,7 m
Širina: 23,2 m
Gaz: 8,28 m
Pogonska skupina: 3-cilindrični parni stroj s trostrukom ekspanzijom, 25 vodocijevnih Belleville kotlova, 15.000 KS (max. 16.400 KS), 2 vijka
Brzina: 18 čv/15.000 KS, 18.6 čv/16.400 KS
Doplov: 7000 Nm/10 čv
Oklopna zaštita: pojas 100-230 mm, paluba 50-75 mm, barbete 200-350 mm, kazemati 50-150 mm
Naoružanje: 4-305 mm (2x2), 14-150 mm (14x1), 16 (20 tijekom bitke kod Tsushime)-76 mm (16x1), 4-47 mm (brzometni, 4x1), 4-457 mm podvodne torpedne cijevi
Posada: 830 (859 kod Tsushime)
MAKETA
Nakon dugo vrimena Japanci su se izgleda napokon odlučili udostojit i izbacit novi brod u 1/350. Ali kakav brod! 100-ta obljetnica bitke kod Tsushime nije mogla Hasegawu ostavit ravnodušnom te su u svibnju 2005. na tržište lansirali Mikasu. Gledajući ovako sve ove spruove isprid mene, Hasegawina Mikasa je stvarno fantastična maketa. Ne kažem da je savršena, daleko od toga, al za pristojne novce koji se tribaju izdvojit za nju čovik dobije stvarno puno.
Kutija je ogromna (veličine kutije za cipele br. 47!), plastificirana, i dolazi u posebnom omotu. Prije nego se pozabavim samom plastikom valja se osvrnit na darove. Da, darove jer uz maketu se dobije nekoliko zbilja super poklona. Kako je rečeno, Mikasa je izbačena na 100. obljetnicu japanske pobjede nad ruskom flotom u pomorskoj bitki kod Tsushime i sve na i oko same makete je podređeno tom jubileju i sjećanju na velikog admirala Heichacira Toga. Upravo na Toga se odnose tri bonus artikla koji dođu u kutiji.
Prvi je lipo izlivena neobojana metalna figura admirala Toga visine 54 mm, djelo Yoshitake Hirana. Sastoji se od trupa s nogama, dok su glava i ruke (u jednoj drži mač, a u drugoj dalekozor) odvojeni. Jedino mi se čini da je Togova liva noga (blago savijena u kolinu) možda malo duža od ispružene desne. A opet, s druge strane, možda je čovik bija tadašnji Garrincha!
Drugi bonus artikal je veliki kolor poster (420 mm x 594 mm) koji prikazuje Toga i općenito zapovjedni most Mikase neposredno prije početka bitke. Prikazuje točan raspored svakog čovika te se može reć da ima povijesnu i dokumentacijsku vrijednost. Djelo je japanskog slikara Shotaro Toja i rezultat njegovog dugotrajnog istraživanja pozicije svakog časnika i mornara
Treći je originalna Hasegawina spomen-medalja promjera 40 mm.
No da krenem na plastiku jer me čeka 11 spruova.
TRUP
Mikasa je full hull maketa. Sam trup sastoji se od dva dila podiljenih uzdužno po sredini. Polovice nisu identične: desna ima dva sidrena okna s pripadajućim plaformama za sidra, dok liva ima jedno. Kako bi se osigurala uzdužna čvrstoća trupa, polovice se s unutarnje strane učvršćuju s pet "distancera" koji sprečavaju savijanje trupa, osiguravaju točnu širinu a osim toga služe i kao baza na koju dolazi središnja paluba.
Detalji su brojni i čisti, posebno na unutarnjim otvorima za kazematske topove. Šteta jedino šta trup nije dodatno paneliziran na one čelične ploče. Na krmenom dijelu dolazi balkon za zapovjednika (pošto su na krmenom dilu broda bile časničke prostorije) s pripadajućom ogradom. Kako se radi o rešetkastim dijelovima preporučam njihovu zamjenu plehovinu. Također, sa svake strane trupa dolaze police za protutorpedne mriže zajedno s pripadajućim podupiračima. Iako su ti plastični dijelovi OK, metalci su ipak mnogo bolji odabir. E sad konturna točnost. Dimenzije makete su (d x š x v) 379 x 90,5 x 168 mm. Kad se 379 mm pomnoži s 350 ispada da je Mikasa bila duga 132,6 metra. Prema uglednom Conway´su (Conway ’s All of the World’s Fighting Ships 1860-1905) Mikasa je zapravo bila duga 131,7 metara, znači maketa je overscale nešto ispod 1%. Po nekim mojim standardima tih 2,8 mm su u granicama tolerancije.
PALUBA
Tri su dila glavne palube: prednji kaštel, krmena paluba i središnja paluba di su bili smješteni čamci za spašavanje. Iako su u istoj razini, pramčana i krmena paluba odvojeni su pregradama i nadgrađem od središnje palube. Sve tri palube obiluju detaljima. Paneli su fino urezani, nažalost ne i krajevi dasaka, samo vodoravne linije za svaki red, tako da izgleda da se daske protežu unedogled...
Barbete (oklopni zdenci na kojima se okreću topovske kule) su lipo naglašene.
NADGRAĐE
Ovdje su me oduševili paneli čeličnih ploča na stranicama prednjeg nadgrađa, kao i glave zakovica. Općenito nadgrađe je OK, s raznim palubama, glavnim i pomoćnim (krmenim) zapovjednim mostom, dimnjacima i jarbolima. Mana su ograde koje su predebele i odmah su me podsjetile na ograde na Revellovom Schnellbootu. Mogu se sakrit tako da se prekriju s onim platnom al ja ih ne bi stavlja ni za živu glavu jer ovakve samo nagrđuju brod već ih obavezno zaminit jetkovinom. Isto se odnosi i na plastične brodske skale koje mi izgledaju poput onih stepenica na aztečkim piramidama.
NAORUŽANJE
Meni najdraži dio svakog broda. Uglavnom je raspoređeno na dva sprua.
Glavne topovske kule su mi jednostavno prekrasne, s oštrim čeonim dijelom te zaobljenim bokovima a sve to na krunastom postolju. Ono što je mene iznenadilo kod ovih kula bile su nekakve rešetke na krovovima. Ne pada mi napamet ništa drugo nego da su to zapravo otvori za ventilaciju priko kojih se provjetravala unutrašnjost. Kako zbog njih nije bilo moguće na krov kule postavit nikakav oklop, ispada da je Mikasa bila ranjiva na granate ispaljene s velike udaljenosti koje padaju pod visokim kutovima. Ali brz pogled na specifikacije Kruppovog oklopa uporabljenog na Mikasi pokazuje da je zona imuniteta (sigurna udaljenost od protivnika) iznosila 3000-10000 metara (to znači da su granate kalibra 305 mm na udaljenosti manjoj od 3000 m mogle probit pojasni oklop, a na udaljenosti većoj od 10000 m palubni oklop). Kako su se tadašnje pomorske bitke vodile uglavnom na udaljenostima 4000-7000 metara, ispada da Mikasina horizontalna zaštita nije bila od nekog vitalnog interesa.
Topovi su jednako vitki, ali nisu šuplji na ustima pa će ih tribat izbušit. Njihovu izvedbu također slijedi svekoliko sekundarno i pomoćno topništvo.
NALJEPNICE + SIDRENI LANAC
Naljepnice dolaze na dva papira. Na prvom, većina ih se odnosi na natpise za postolje (koje mi se usput rečeno jako sviđa), zlatna (na japanskom) i crna (na engleskom) slova, kao i oznake za gaz broda. Drugi sadrži zastavice (ratnu, viceadmiralsku, pramčanu i slavnu Togovu "Z" zastavu), po dvi vrste (opcija "lepršava" ili "mirna") za svaku.
Za Mikasina sidra je u posebnom najlonskom paketiću pridodan metalni lanac.
SASTAVNICA
Klasična Hasegawina, stilom i izgledom. Upute su svrstane u dvi knjižice, ukupno 16 stranica, sve skupa 28 koraka sastavljanja. Sve je jasno objašnjeno, od sastavljanja, bojanja do rigginga. Također, na jednom papiru se nalaze upute kako obojat metalnu figuricu Toga.
ZAKLJUČAK
Što reć na kraju? Odlična maketa, možda i najbolja plastična maketa broda koju sam vidija u bilo kojem mjerilu s mnoštvom super detalja. Ali bez obzira na sve to, Mikasa ipak vapi za jednim dobrim PE setom koji će zaminit plastične ogradice, raznorazne brodske platforme i stepenice. Mikasa to zaslužuje, ja evo preporučam Gold Medal Models i Lion Roar, cjenovno u istom rangu (oko 40 €), odabir je prvenstveno stvar ukusa pojedinca.
Bilo bi najbolje kad bi se mogla nabavit oba pa ih kombinirat, stoga tko ima mogućnosti neće pogriješit... Možda sam bija malo razočaran kad sam vidija da je malo pobigla iz mjerila, al opet nema veze, ništa strašno, a možda i Conway´s sa svojim dimenzijama griješi, tko će znat! Ne bi reka ni da je cijena same makete visoka, prije je naš standard nizak, Mikasa vridi svake kune i tko se odluči da je nabavi neće požalit!
LITERATURA
Peter Hore, Battleships, Lorenz Books, London, 2005.
Mikasa i drugie iponskie bronenosci 1897-1905, Morskay Kolekciy 8/2004
A.A. Belov, Bronenosci Iponii, Boevje Korabli Mira, Sankt Petersburg, 2002.
Conway´s All the World´s Fighting Ships 1860-1905, Conway Maritime Press, London, 1979.
Morskie sraženiji russko-iponskoi voinji 1904-1905, Morskay Kolekciy, 2/2004.
The Russo-Japanese War 1904-1905 (Osprey Essential Histories 31) |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
| Timmy Administrator
 | | Član od: 16 Stu 2005 | | Poruke: 2432 | | Mjesto: Zagreb |
|
Upisano: Pet Lis 27, 2006 11:22 pm Naslov poruke: |
|
|
Essex, profesionalno odrađen posao kao i uvijek. Imam i ja tu maketu i ne znam da li si mene računao među onu četvoricu ponosnih vlasnika. Inače, mogu potvrditi da je maketa fenomenalna. Sve više i više se navlačim na brodove. Za Mikasu sam odabrao Eduardov set iako sam se dosta dvoumio između Eduardovog i Lion Roar. Metalne cijevi ću probati nabaviti odnekud posebno. Kad smo već kod toga, jel znaš da li se negdje mogu nabaviti samo cijevi? |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
|
Upisano: Sub Lis 28, 2006 12:01 am Naslov poruke: |
|
|
Naravno da sam te uračuna Koliko je meni poznato nitko ih ne radi posebno. Lion Roar su ipak moj prvi pick upravo zbog tih cijevi, ali i zbog čak 9 spruova plehovine. Za sada imaju u 1/350 u ponudi cijevi za topove Yamata, Iowe i Bismarcka, pričekat ćemo, oni su radišni hiperproduktivni Kinezi, možda izbace i za Mikasu  |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
| Reaper
 | | Član od: 07 Ruj 2006 | | Poruke: 4365 | |
|
Upisano: Sub Lis 28, 2006 7:19 am Naslov poruke: |
|
|
Odlicno! _________________ Samo Hare Krishna nas ne voli
On voli stvari lijepe, ali tko ga jeb.....
-=Für immer Minderheiten=- |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
|
Upisano: Sub Lis 28, 2006 12:35 pm Naslov poruke: odlicna recenzija! |
|
|
mozes li mi preoruciti nesto domace literature (ili prevedene) na temu japansko-kineskog i rusko-japanskog rata na moru?
ja cam citao knjige od prikrila.
ps
nadam se da cu vidjeti slike kad bude gotova
uzivaj i sretno slaganje  |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
|
Upisano: Sub Lis 28, 2006 1:01 pm Naslov poruke: |
|
|
Nažalost od domaćica nema ništa na tu temu. Kako si sam reka, šjor Boris se u svojoj "3000 godina pomorskih ratova - II. dio" osvrnija na pomorski aspekt tih ratova, i to je sve.
Ja imam nešto strane literature o tim ratovima, al to ti se također samo odnosi na sukobe na moru jer me samo to zanima (bitka na rijeci Yalu, Chemulpo, pomorska blokada Port Arthura, Žuto more i Tsushima) |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
|
Upisano: Sub Lis 28, 2006 2:29 pm Naslov poruke: |
|
|
Sročeno za svaku pohvalu , kao i uvijek .
Svaka pohvala na uloženom trudu !!
 |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
|
Upisano: Sub Lis 28, 2006 11:08 pm Naslov poruke: |
|
|
 |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
| frka
 | | Član od: 16 Lis 2005 | | Poruke: 1513 | |
|
Upisano: Ned Lis 29, 2006 4:21 pm Naslov poruke: |
|
|
| Evo ja sam upravo u petak dobio GMM set za moju Mikasu i vec sam poceo sa radom. Set je odlican, doduse nema metalnih cijevi topova ali kad se i one sa makete urede i izbuse nece nitko moc rec jesu li metalne ili ne. Dakle, gradnja je pocela!!! |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
|
Upisano: Ned Lis 29, 2006 5:52 pm Naslov poruke: |
|
|
Evo javija nam se i četvrti ponosni vlasnik! Željno iščekujem prve slike, ne sićam se kad je jedna maketa ovako opijajuće djelovala na mene, dođe mi da odmah sve ostavim sa strane i krenem u polaganje kobilice!  |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
|
Upisano: Ned Lis 29, 2006 6:57 pm Naslov poruke: |
|
|
gledam sve te brodove preddrednot tipa i nije mi jasno...
njihovi komandi mostovi izgledaju kao obicne neoklopljne barake!
gdje se nalazio komandant broda sa svojim stabom za vrijeme bitke  |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
|
Upisano: Ned Lis 29, 2006 10:48 pm Naslov poruke: |
|
|
Pa na zapovjednom mostu...
Premda su zapovjedni mostovi (uz topovske kule) spadali u najbolje oklopljene dijelove broda, u praksi je ta zaštita u slučaju direktnog pogotka u najvećem broju slučajeva bila nedostatna. U bitki u Žutom moru 10.8.1904. ruski admiralski brod Cesarevič je dobija direktan pogodak 305 mm granatom u zapovjedni most di su svi izginuli, uključujući i samog zapovjednika ruskog sastava viceadmirala Vitgefta. Tijekom bitke u Danskom prolazu 24.5.1941. Prince of Wales je pogođen Bismarckovom 380 mm granatom, također u zapovjedni most. Premda je zapovjedni most kod klase King George V (u koju spada i POW) sam po sebi stvarno masivne konstrukcije, granata je uletila s jedne strane, napravila pustoš i izletila s druge strane. Poginulo je svih 14 članova posade koji su se tamo zatekli, čudom su ostali živi samo zapovjednik broda John Leach i navigacijski časnik. Kako vidiš, admirali su tijekom bitke izlagali svoje živote jednako kao i poslužitelji topova i ložači u strojarnicama... |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
|
Upisano: Ned Lis 29, 2006 11:31 pm Naslov poruke: |
|
|
| Essex Napisao/la: | Pa na zapovjednom mostu...
Premda su zapovjedni mostovi (uz topovske kule) spadali u najbolje oklopljene dijelove broda, u praksi je ta zaštita u slučaju direktnog pogotka u najvećem broju slučajeva bila nedostatna. U bitki u Žutom moru 10.8.1904. ruski admiralski brod Cesarevič je dobija direktan pogodak 305 mm granatom u zapovjedni most di su svi izginuli, uključujući i samog zapovjednika ruskog sastava viceadmirala Vitgefta. Tijekom bitke u Danskom prolazu 24.5.1941. Prince of Wales je pogođen Bismarckovom 380 mm granatom, također u zapovjedni most. Premda je zapovjedni most kod klase King George V (u koju spada i POW) sam po sebi stvarno masivne konstrukcije, granata je uletila s jedne strane, napravila pustoš i izletila s druge strane. Poginulo je svih 14 članova posade koji su se tamo zatekli, čudom su ostali živi samo zapovjednik broda John Leach i navigacijski časnik. Kako vidiš, admirali su tijekom bitke izlagali svoje živote jednako kao i poslužitelji topova i ložači u strojarnicama... |
za princa od velsa sam znao sta se desilo...
bojni brodovi u ww2 su ipak druga stvar, li pogledaj most od mikase! tamo ne postoji zastita niti od gelera a kamoli granate 305 mm
ne bih im volio biti u kozi  |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
|
Upisano: Pon Lis 30, 2006 12:01 am Naslov poruke: |
|
|
| Perando Napisao/la: | | bojni brodovi u ww2 su ipak druga stvar, li pogledaj most od mikase! |
Ne baš. Po meni najbolji njemački WW2 bojni brod, Scharnhorst, je tek tijekom modernizacije 1943. dobija zatvoreni zapovjedni most. Najjači američki WW2 bojni brodovi, USS Alabama i USS Iowa, su čak 1942. dovršeni s otvorenim mostovima Čini mi se da primjera ima još al se ne mogu sad sitit |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
| Schnellboot
 | | Član od: 31 Svi 2006 | | Poruke: 285 | |
|
Upisano: Sri Stu 01, 2006 5:24 pm Naslov poruke: |
|
|
Odlična recenzija, i o maketi i o samom brodu.
Koju bi knjigu preporučio u pogledu bitke za Tsushimu? |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
|
|
Ne možete slati svoje poruke u ovom forumu Ne možete odgovoriti na teme ili poruke u ovom forumu Ne možete izmijeniti vlastite poruke Ne možete obrisati vlastite poruke u ovom forumu Ne možete glasati u anketama foruma
|
Powered by phpBB © 2001, 2002 phpBB Group Prerada na hrvatski jezik.
Igloo Theme Version 1.0 :: Created By: Andrew Charron
|