FAIREY FLYCATCHER 1/48 ARMORY

frka · Upisano: Sri Sij 20, 2021 1:22 am Naslov poruke: FAIREY FLYCATCHER 1/48 ARMORY

MUHOLOVAC NA MOM RADNOM STOLU
Moj najnoviji projekt u mjerilu 1/48 je lovac Fairey Flycatcher (Muholovac, ime je dobio po ptici koja se hrani muhama) britanske mornarice iz sredine 20-ih godina prošlog stoljeća.

Da se malo odmorim od samogradnji iz ranog doba povijesti zrakoplovstva, za relaksaciju sam odabrao najnoviji model ukrajinskog Armoryja, manje poznatog ukrajinskog proizvođača modela. Želio sam se malo pozabaviti Alclad metalik bojama i vidjeti kako pokrivaju razne nijanse, a ujedno izvježbati što savršenije brušenje mjesta gdje su spojevi na trupu super finim brusnim sredstvima.
Fairey Flycatcher bio je britanski borbeni dvokrilac jednosjed namijenjen za pomorsko zrakoplovstvo kojeg je proizvela britanska tvrtka Fairey Aviation Company, a u službi je bio od 1923. do 1934. godine. Bio je opremljen konvencionalnim podvozjem pojačanim za službu na nosačima aviona, a postojala je i varijanta sa plovcima za katapulte na ratnim brodovima. Zanimljivo je da su polovicom 20-tih godina obavljane probe polijetanja Flycatchera s platformi montiranih na kupolama glavnih topova na bojnim brodovima kao što je bio HMS Ramillies, ali je ipak njegovo glavno djelovanje bilo sa nosača.
Flycatcher je za svoje vrijeme bio izvanredno uspješan dizajn, tj. bio je jedan od najranijih zrakoplova posebno dizajniranih za korištenje na nosačima zrakoplova. Zakrilca su zauzimala cijeli zadnji rub oba krila i mogla su se spustiti prilikom slijetanja i uzlijetanja, pružajući zrakoplovu mogućnost korištenja manje od 50 m dužine palube.
Trup je bio izrađen od drveta i metala i presvučen tkaninom. Prilično nezgrapno ali robusno podvozje moglo se zamijeniti sa dva plovka, koji su u nekim verzijama bili opremljeni i kotačima.
Dodane su hidraulične kočnice kotača kako bi se zrakoplov zaustavio na ograničenom prostoru nosača zrakoplova. Na donjem dijelu trupa bio je ugrađen mehanizam za zahvaćanje žica za usporavanje postavljenih na palubi nosača.

Iako bismo maketu mogli svrstati u „Short run“kategoriju, kvaliteta lijevanja dijelova kao i opremljenost makete me je stvarno ugodno iznenadila. Plastični dijelovi su jako dobro izliveni, sa puno detalja, krila su pravilnog profila, a izlazni rubovi krila i repnih površina su točno kako treba – fini i tanki. Na svakom detalju vidi se da je proizvođač odlično prostudirao sve karakteristične aspekte pravog Flycatchera od kojih neke replike i danas lete, a to se dobro vidi i na uputama za bojenje i označavanje koje su u cjelosti u boji. U kutiji se dobije bogati set naljepnica koje su sve u orličnom registru, a prilikom stavljanja na maketu pokazalo se da odlično prijanjaju a nosivi film je skoro nevidljiv. Savršeno. Resinski zvjezdasti motor je odličan, ima puno dijelova ali zahtijeva strpljenje, no upute za slaganje su dovoljno razumljive; na motor idu i sitni jetkani dijelovi klackalica ventila, dok se za poluge ventila treba snaći sa komadićima tanke žice. Tu je i cijeli fotojetkani set sitnih dijelova i opreme pilotske kabine, jedino što nedostaje je sigurnosni pojas za vezivanje pilota. Slaganje glavnih dijelova makete išlo je vrlo lako, jedino što ima puno sitnih dijelova unutarnje konstrukcije koje treba pažljivo odvojiti sa nosača i zatim dobro očistiti od viška plastike. Jedini problem s kojim sam se susreo bio je prilično složen interijer samog kokpita koji zahtjeva puno preciznosti i strpljenja. No kada je unutrašnjost bila napokon sastavljena, bio sam jako zadovoljan rezultatima. Nisam bio zadovoljan oblikom propelera kojega se dobije iz kutije, pa sam propeler radije sam izradio od laminiranog furnira kako bi izgledao realnije, a dodao sam i mesingane perforirane cijevi za strojnice (Master Models).
Bojenje srebrnog završnog sloja na modelu zahtijeva savršenu pripremu površine, jer će se svaka ogrebotina vidjeti nakon nanošenja srebrne boje. Nakon brušenja spojeva na trupu a zatim i svih ostalih površina sa nekoliko vrlo finih gradacija vodobrusnih papira, počeo sam s bijelim temeljnim premazom, a zatim sa slojem sjajne crne lak boje. Konačno, sve metalne površine obojane su Alclad nijansom bijeli aluminij, a sve platnene u tamno-aluminijsku nijansu.

Montiranje ožičenja krila je također bilo izazovno i za njega sam koristio tri različita proizvoda elastičnih konaca EZ linije. Pri tome sam prvi puta za glavne profilirane sajle kojima su upeta krila upotrijebio plosnati rastezljivi konac koji se pokazao kao savršeno rješenje.
Armoryju treba čestitati na izvrsnom Flycatcheru, završeni model pravi je bonbon u svakome pogledu i preporučujem ga svim ozbiljnim maketarima koji vole dvokrilce iz razdoblja „romantičnih tridesetih“.