Revell 1/350 Emden + GMM set

Essex · Gost

Proizvođač: Revell
Mjerilo: 1/350
Kataloški broj: 05041
Cijena: £11.06 (Hannants, http://www.hannants.co.uk/search/?FULL=RV5041)
Broj dijelova: 139

Društvo, predstavljam vam perjanicu njemačkog krstaričkog rata u WW1 - Emden! Evo danas mi je rođendan, vani je bura, 7-8 stupnjeva u zraku, ladno za poludit (mrzim zimu!!!), ali bez obzira na sve to izuzetno sam dobre volje, Emden je stiga kao poklon od cure, pa evo odmah i recenzija!
Dakle za sve one koji to možda ne znaju laka krstarica Emden pripada među najpoznatije njemačke ratne brodove uopće. Tijekom svoje kratke gusarske karijere po Indijskom oceanu, Emden je ne samo potopija velik broj Antantinih brodova, već je na sebe privuka i velik broj potjernih brodova koji bi se inače angažirali na drugim bojištima. Total score ove krstarice bija je 23 zaplijenjena i potopljena neprijateljska trgovačka broda i 2 potopljena ratna broda, ukupno nešto priko 100.000 BRT. Računa se da je počinija izravne štete od oko 2,5 milijuna funti sterlinga. Uspješno gusarenje Emdena stvorilo je ozbiljnu paniku među savezničkim brodovljem, kako trgovačkim, tako i ratnim, a na sebe je privuka nerazmjerno velik broj potjernih brodova (oko 15). Njegov su pohod s velikim zanimanjem pratila javna glasila obaju zaraćenih strana, a i ona neutralna. Bilo je i bizarnih primjera - jedna je engleska firma za proizvodnju sapuna gubitak tereta kojeg je zaplijenija Emden iskoristila za promidžbu svog proizvoda pod sloganom "I posada Emdena ga rabi!", što dočarava popularnost koju je njemački gusar dostiga i na britanskoj strani. Kad je Emden uništen, ugledni Daily Telegraph se osvrnija: "Naša srca gotovo žale što je Emden uništen..." Dakle, svi uvjeti su i više nego ispunjeni da se ovakav brod nađe u mojoj zbirci!

POVIJEST

Emden je bija jedna od dvi jedinice klase Dresden. Zajedno sa blizancem Dresdenom bili su najpoznatije njemačke krstarice I. svj. rata. Tehnički, ovi brodovi nisu se mnogo razlikovali od svojih prethodnika, ali su se dosta razlikovali međusobno jer su imali različite pogonske skupine. Dok je Dresden dobija turbine (stoga je ima 4 osovine i 4 propele), Emden je za svoj pogon još uvik koristija parne strojeve (2 osovine s 2 propelera). Naručen je 1905. u škveru Kaiserliche Werft u Danzigu kao zamjena za staru izviđačku krstaricu SMS Pfeil u službi na Dalekom istoku. Brod je porinut 26.5.1908., a u nazočnosti brojnih uzvanika krstija ga je tadašnji gradonačelnik Emdena Leo Fürbringer. Gradnja je stajala ukupno 6,38 milijuna zlatnih maraka.
Nakon dovršenja slijedile su mnogobrojne probne vožnje na Baltiku (do 30.9.1909.) koje je krstarica uspješno svladala, stoga nakon popune zaliha 12.4.1910. napušta Njemačku - cilj Daleki istok via Južna Amerika. Usput sudjeluje u proslavi 100-te godišnjice argentinske neovisnosti, uspješno oplovljava Horn, te priko Punta Arenasa, Valparaisa i Talcahuana stiže 12.7.1910. u Papeete na Tahitiju, da bi se već 22. istog miseca priključija njemačkoj Istočnoazijskoj eskadri u luci Apia (Njemačka Samoa). Napokon, 17.9.1910., Emden pristiže u svoje konačno odredište - Tsingtao (glavni grad i luka njemačke kolonije Kiaochow, Kina), di vršeći svoju kolonijalnu službu ostaje sve do izbijanja I. svj. rata.
U lito 1914. Emden se nalazi u sastavu Speeove Kreuzergeschwader, odreda brodova koji je kakvoćom brodova i posada uživa visoki ugled. Smišten u matičnoj luci Tsingtao prije početka rata, s osloncem na niz uporišta na njemačkih kolonijalnim posjedima na Tihom oceanu, ovaj je odred bija namijenjen vođenju krstaričkog rata u slučaju izbijanja sukoba između europskih sila, tj. djelovanju protiv neprijateljskih crta komunikacije (krstarički rat, fra. guerre de course, je rat protiv neprijateljeva pomorskog prometa zbog smanjivanja njegovoga ratnog potencijala. Može se voditi kao posebna glavna vrst pomorskog rata ili kao dio totalnog rata. Ovaj oblik rata nazvan je po dugotrajnom krstarenju i traženju neprijateljskih trgovačkih brodova po moru, Pomorska enciklopedija, sv. 4, Zagreb, 1957. Triba napomenit da brodovi koji su upućivani u krstarički rat, a i njihovi zapovjednici, nerijetko se nazivaju i gusarima, u smislu ovlaštene (po naređenju i u ime države kojoj pripadaju) i pravno regulirane pljenidbene djelatnosti, za razliku od neovlaštenog i privatnog pomorskog razbojništva - piratstva - koje je strogo kažnjivo, kako po međunarodnom tako i po unutarnjem pravu svake države).
Potkraj lipnja von Spee je isplovija na krstarenje Tihim oceanom tako da je u trenutku izbijanja rata u luci Tsingtao bila samo skupina manjih brodova: laka krstarica Emden, topovnjače Jaguar, Tiger i Luchs, torpiljarka S90, minopolagač Lautling te austrougarska stara laka krstarica Kaiserin Elisabeth. Na generalnom remontu bile su još topovnjače Cormoran i Iltis, a u raspremi torpiljarka Taku. Za zapovjednika ovih svekolikih snaga von Spee je imenova ovog čovika, kapetana korvete Karl Friedrich Max von Müllera, zapovjednika Emdena.

Müller se marljivo bacija na pripreme za obranu Tsingtaoa, kao i svekolikog posjeda Kiaochow, s mora. On sam je isplovija 31.7. i krstareći Žutim morem izazva priličnu pometnju (Saveznici su Emden zaminili za oklopni krstaš), a u Korejskom prolazu je zaplijenija parobrod Rjazanj koji je pripada ruskoj Dobrovoljnoj floti. Premda se iz dana u dan položaj Emdena pogoršava uzastopnim ulaskom Britanije (s jakim kolonijalnim i dominionskim pomorskim snagama) i Japana (sa svekolikom modernom i iskusnom mornaricom) u rat, on se sritno probija natrag u Tsingtao, zajedno s plijenom. Na Rjazanju su odmah počeli radovi kako bi ga se preuredilo u pomoćnu krstaricu (među ostalim tribalo ga je dobro očistit jer je u trenutku zaplijene bija nakrcan češnjakom...) pod nazivom Cormoran II (naoružanje za njega je skinuto s topovnjače Cormoran). Ubrzo je Müller, popunivši posadu i ukrcavši zalihe, isplovija u pratnji parobroda Markomannia (nosija je 5500 t ugljena; Emden, poput većine tadašnjih ratnih brodova, nije nipošto bija ekonomičan: normalno je trošija 2,5 t ugljena na sat, dok bi za uru vožnje punom brzinom proguta 15,4 tone, a u njegovim bunkerima bilo je mista samo za oko 790 tona) i zaputija se na sastanak sa Speeom. Emdenu se pridružila i pomoćna krstarica Prinz Eitel Friedrich dok je Cormoran II upućen u samostalno vođenje krstaričkog rata.
Dana 12.8.1914. Emden stiže na sidrište Pagan na Marijanskim otocima. Ujutro idućeg dana von Spee je okupija zapovjednike svojih brodova (Scharnhorsta, Gneisenaua, Nürnberga, Emdena i 8 teretnjaka) na Scharnhorstu zbog vijećanja o daljnjem djelovanju. Zaključeno je kako nema svrhe ulazit sastavom ratnih brodova u Indijski ocean, koji je smatran britanskim "dvorištem". Pomanjkanje odgovarajućih opskrbnih postaja, etapa, također je govorilo protiv zalijetanja u Indijski ocean (položaj njemačkih brodova u prekomorskim posjedima inače nije bija lagan - osim Tsingtaoa nije postojalo niti jedno uređeno prekomorsko pomorsko uporište. Tako npr. u Dar El Salaamu, Njemačka Istočna Afrika, nije bilo dokova, zaliha streljiva i pričuvnih dijelova, pa čak ni dostatnih zaliha ugljena! Stoga je njemačka mornarica bila prisiljena ustrojit tzv. Ettapendienst, etapnu službu, koja je razvila opskrbne točke u raznim lukama za koje se pretpostavljalo kako će ostat neutralne u slučaju rata i di bi njemački brodovi mogli popunit svoje zalihe. Etape su osnovane u Tokyu, Manili, Bataviji, San Franciscu, Valparaisu, New Yorku, Havani, Rio de Janeiru, La Plati, Kanarskim otocima itd. Ove su točke djelovale uglavnom prikriveno a vodili su ih pričuvni ili preodjeveni djelatni časnici njemačke mornarice. Etapna služba je sa svojim kopnenim skladištima i parobrodima tribala pružit zamjenu za uređena uporišta kakvim su bile raspolagale ostale pomorske sile).
Vijesti iz domovine (priko Tsingtaoa koji je još neko vrime održava radio vezu s Speeovom eskadrom) upućivale su na obale Čilea, koji navodno nije bija neprijateljski raspoložen prema Njemačkoj. Tijekom razmatranja problema kapetan Müller je napomenija kako bi jedan usamljen brod moga u Indijskom oceanu izvest ono što svekoliki sastav brodova ne bi uspija, tj. djelovat neopaženo, opskrbljivat se s teretnjaka i nanosit štete osobito britanskom prometu. Ostali zapovjednici i časnici su se složili s Müllerovim stajalištem, vijećanje je time završeno, a nakon ručka Spee je izda pismenu zapovijed kojom je Müllera zadužija za vođenje krstaričkog rata u Indijskom oceanu, dodijelivši mu Markomanniu. Istu večer svekoliki sastav je isplovija, a sljedeći dan ujutro Spee je posla Mülleru dogovoreni znak za izdvajanje iz skupine, nakon kojeg su se Emden i Markomannia okrenili i zaputili prema zapadu (Spee je s ostatkom eskadre krenija prema Čileu, namjeravajući se priko Atlantika probit u domovinu).

KRSTARENJE EMDENA

Put do Indijskog oceana proteka je bez značajnijih događaja. Emden je prikrcava ugljen s Markomannie u zaljevima nenaseljenih otočića, a u Indijski ocean uplovija je 29.8.1914. te se priko Sundskog arhipelaga zaputija u Bengalski zaljev, kamo je, cilo vrime neprimjećen, i pristiga 10. rujna. Kad je počea plijenit trgovačke brodove jednog za drugim posija je paniku i iznad očekivanja. U šest dana zaplijenija je 8 parobroda: 6 je potopija, parobrod Kabingu je pustija zajedno s posadama brodova koje je potopija, a parobrod Pontoporos (grčki teretnjak u britanskoj službi) s 5000 t ugljena je uputija prema Sumatri, di je triba čekat Emdena zbog opskrbe. Južno od Calcutte skrenija je prema Rangoonu i Madrasu di je noću 22/23. rujna topovima uništija spremnike nafte (spremnici u Madrasu gorili su idućih 14 dana). Zatim je proslijedija prema Cejlonu (Šri Lanka) i ondje potopija još tri teretnjaka, a zaplijenjeni parobrod Buresk (sa 6000 t ugljena namijenjenog britanskoj mornarici) povea je sa sobom, uputivši Markomanniu, čija su spremišta već bila ispražnjena, na sastanak s Pontoporosom. Međutim, pred Sumatrom su ih pronašli Britanci, potopili Markomanniu i oslobodili Pontoporos.
Budući da su Emdena u Bengalskom zaljevu tražila već četiri oklopna krstaša savezničkih mornarica, Müller se odlučija sklonit na neko vrime u kakvu sigurnu luku i mirovat. Odabra je pristanište Diego Garcia na otočju Chagos. Otočje Chagos je bilo (i još je uvik, premda iznajmljeno SAD-u) britanski kolonijalni posjed, no kako nije imalo nikakve veze s ostatkom svita njegovo pučanstvo nije ni znalo da je izbija rat! Tako je Emden prijateljski dočekan, a boravak u luci je Müller iskoristija za odmor posade i nužne popravke na stroju i trupu broda. Na otočju Chagos zadrža se Emden od 4. do 15. listopada. Svojim mirovanjem želija je Müller uvjerit Saveznike kako je napustija Indijski ocean.
Dana 15. listopada u zoru Emden je dignija sidro i zaputija se prema Lakadivskom otočju di je potopija daljnjih 7 brodova. Nakon toga uputija se prema Malaji, uputivši Buresk s ugljenom prema Kokosovom otočju da ga tamo čeka. Netragom nestavši iz voda južno od Indije, neometano je priplovija Indijski ocean i u svitanje 28.10. iznenada se pojavija pred lukom Penang na Malajskom polutoku, noseći lažni četvrti dimnjak kao varku (kako bi nalikova na britansku krstaricu klase Town). Na sidrištu je zateka rusku laku krstaricu Žemčug, dva francuska razarača i topovnjaču. Iznenadnom paljbom, sa samo 300 m udaljenosti (!), potopija je Žemčug i razarač Mousquet, a ostale brodove oštetija i uspješno uteka iz luke. Ovaj vratolomni podvig predstavlja vrhunac Emdenovog pohoda.
Međutim, dana 9. studenog 1914. Emdenu je srića okrenila leđa. Iznenada se pojavija pred Kokosovim otočjem, na kojem je Müller tija uništit britansku radio-postaju. U tu je svrhu iskrca odred mornara pod zapovjedništvom prvog časnika, poručnika bojnog broda Helmutha von Mückea. No, uto je na udaljenosti 50 milja od otočja prolazija konvoj brodova s australskim i novozelandskim trupama, s vrlo jakom pratnjom. Emden je opažen te britanski zapovjednik iz pratnje izdvaja australsku laku krstaricu HMAS Sydney (klasa Chatham, 1913., 5600 t, 8x152 mm, 4x76 mm, 26 čv) i upućuje je prema Emdenu (ovdje triba napomenit kako je u pratnji konvoja bija i jedan japanski oklopni krstaš, no zapovjednik konvoja je uputija Sydney kao najbrži brod, a vjerojatno je i smatra kako uništenje Emdena triba bit britanska stvar kako bi se sačuva ugled Royal Navy).

Müller, uočivši približavanje neprijateljskog ratnog broda, nije ni ukrca iskrcane mornare, već se odmah okreće i prihvaća borbu premda nije ima većih izgleda (jače topništvo, razlika od 2 čvora brzine - iako ne i oklop! - stajali su kao prednost na strani australske krstarice). Rabeći u punoj mjeri svoju nadmoć, kapetan bojnog broda John Glossop izbjegava Emdenove granate i torpeda da bi nakon uru i po borbe temeljito razorija njemački brod. Müller nakon ogorčenog otpora, izgubivši 2/3 posade (134 mrtvih i 65 ranjenih), nasukava svoj brod na koraljni greben otočića North Keeling. Sydney nato odlazi potopit Buresk a zatim se vraća i ponovno tuče Emden topovima sve dok Nijemci nisu spustili ratne zastave i predali se. Zarobljeno je ukupno 202 člana Emdenove posade (uključujući i ranjene), dok su gubici na engleskoj strani bili 4 mrtva i 12 ranjenih. Time je završila Emdenova gusarska karijera i njegov krstarički rat koji je traja dva miseca, od 10. rujna do 9. studenog 1914.
Olupina je ostala nasukana na grebenu idućih 40 godina.

Sredinom 50-tih jedna japanska firma pokušala ju je izrizat ali bez uspjeha. Konačno je potonila 1956. nakon jedne tropske oluje.

TAKTIČKO - TEHNIČKI PODACI

Brodogradilište: Kaiserliche Werft, Danzig
Kobilica: 06.04.1906.
Porinut: 26.05.1908.
U službi: 10.07.1909.
Standardna istisnina: 3664 t
Maksimalna istisnina: 4268 t
Duljina (preko svega): 118,3 m
Duljina (vodena linija): 117,9 m
Širina: 13,5 m
Gaz: 5,53 m
Pogonska skupina: 2 VTE parna stroja (3-cilindrični, s trostrukom ekspanzijom), 12 Marine kotlova, 16.350 KS, 2 osovine, 2 vijka
Brzina: 24 čvora
Doplov: 3760 Nm / 12 čv
Oklopna zaštita: paluba 10-25 mm, pojas 80-100 mm, topovski štitovi 20-50 mm
Naoružanje: 10-10,5 cm SKL/40 (10x1), 8-5,2 cm SKL/55 (8x1), 4-8 mm MG (4x1), 2-45 cm C/03 torpedne cijevi
Posada: 361 (18 časnika, 343 mornara)

MAKETA

Emden je jedno od najnovijih Revellovih izdanja, iz rujna ove godine. Super je šta su ponovno izdali ovu odličnu maketu jer je starije izdanje postalo vrlo rijetko i teško nabavljivo (pokoji primjerak pojavija bi se s vrimena na vrime na eBayu ili kao neprodani višak u kakvom dućanu). Dijelovi od svijetlosive plastike raspoređeni su na 5 spruova i napravljeni su po najnovijim standardima obrade plastike, bez grešaka u odljevu i vidljivih pin-markova. Tragove flasha nisan naša nigdi.

TRUP

Maketa predstavlja full hull verziju, trup se sastoji od dvi polovice, podiljene po kobilici. Međutim ako se želi, uz malo dodatnog truda, trup ispod vodene linije se može otpilat kako bi se dobija waterline model. Stražnja trećina podvodnog dijela trupa nedostaje i dolazi kao posebni dio. Razlog? Revell će ovaj kalup iskoristit i za Dresden stoga je ovim potezom ostavljeno misto za njegove 4 osovine i propelera (Emden je ima 2). Paneli su fino urezani, dok su sva brodska okna izbušena što će uštedit dosta vrimena i truda. Bravo za Revell i također sve pohvale na konturnoj točnosti "korita"!

PALUBA

Dobra imitacija drva za središnju drvenu palubu, pogledajte sami.

Možda malo overscale u odnosu na mjerilo ali svejedno izgleda atraktivno. Ako ste pomislili da je vrime ovih skala (šta izgledaju ka stepenice na aztečkim piramidama) prošlo, varate se... Ne mogu virovat da ih proizvođači (s obzirom na današnje standarde obrade plastike) i dan danas stavljaju, izgledaju stvarno gadljivo, srića jedino šta ih na Emdenu nema baš nešto puno (7), sve će bit odstranjene i zaminjene jetkovinom. Samo evo da nabrzinu demonstriram na jednom Emdenovom detalju zašto obožavam plehovinu, u ovom slučaju GMM!

NADGRAĐE

Ima tu svega: sidra, dijelovi nadgrađa, dimnjaci, brodski kaići (na dvama od njih sam naša neznatno blaga udubljenja u plastici, ništa strašno)...

Po meni se ovdje nalazi i najveći nedostatak makete - prozorčići na zapovjednom mostu i na platformama sa strane (tzv. "bridge wings") nisu napravljeni već je predviđeno da se na njihovo misto stave dekali. Također nema ograde na tim platformama već je sve to ostavljeno u punoj plastici.

Svi prozorčići na prostorijama za smještaj posade nisu izbušeni već Revell sugerira da se simuliraju improvizacijom kojoj je ime bojanje u crno...

NAORUŽANJE

6 topova na palubi je problematično. Maketa ove topove ima u potpuno zatvorenim kulama, što ne odgovara pravom stanju. U stvarnosti, ovi topovi su stajali na lafetu sa oklopnim štitovima na čelu i sa strana, dok je stražnja strana bila otvorena. Revell je i ovdje iša linijom manjeg otpora i to jednostavno rješija - stražnje strane topovskih kula također sugeriraju obojat u crno (?!) kako bi se dobija privid otvorene kule. Neće ić, već će se stražnja stijenka uklonit nožićem a unutrašnjost kule korigirat.

DEKALI

Na ovu temu - ratna zastava, grbovi grada Emdena (za provu), ime broda (za jednostavno postolje) i imitacija "prozora" (za zapovjedni most). Uz dekale dobiju se na komadu tankog papira i signalne zastavice. Po (velikim) dimenzijama samih, prije bi reka da su se ovakve upotrebljavale prilikom flotnih parada nego za signalizaciju tijekom borbe. Također dobiju se i dvi Kaiserliche Kriegsmarine zastave, veća za krmeno zastavno koplje, odnosno manja za glavni jarbol. Šteta što se sve to nalazi na običnom a ne na dekal-papiru...

SASTAVNICA

Tipična Revellova koja će vas kroz 21 korak vodit od početka do kraja sastavljanja. Priložene su i upute za takelažu, međutim ja neću koristit priloženi konac koji se dobije u kutiji jer je predebeo. Prije ću se potrudit i nabavit finu WEM-ovu likru.

Fala Bogu da i ja jednom naletim na točne upute za bojanje! Emden je tijekom svoje operativne karijere nosija dvi varijante - žuto-bilu tropsku shemu (1910-1913) i sivo ratno ruho (1914). U uputama za bojanje su naravno navedene revellovke, ali kako zaziram od njih i tu se namjeravam obratit WEM-u pa da i ja ubodem onaj njihov toliko hvaljen Imperial German Navy set mornaričkih boja kad je već za male pare!

PE SET

Gold Medal Models Emden/Dresden PE set for Revell kit, nabavljen u WEM-u za ca. 24 funte. Možda malo preskupo u odnosu šta se sve dobije ali jednostavno nisan tija radit ovaj brod bez da ga dodatno oplemenim metalcima

Upute

ZAKLJUČAK

Lipa maketa broda zanimljive povijesti, kvalitetno obrađene plastike, s mnoštvom filigranski urađenih dijelova. Pluseve sigurno zaslužuje i zbog vrlo dobrih uputa za sastavljanje i bojanje te obilnom količinom detalja. Minusi su joj svakako nedorečeni palubni topovi, "dekalizirani" prozori zapovjednog mosta i možda eventualno to što je predviđena samo kao full hull maketa. Zahvaljujući preglednim uputama jednostavno će se sastavit OOB mada pravim entuzijastima preporučam navedeni GMM set. Osobno bi volija svog Emdena napravit da izgleda upravo ovako, čisto, uredno, u nekakvoj vitrini (Deutsche Museum, München)

Revell me ugodno iznenadija s ovom maketom i jedva čekam njihovo novo izdanje još jedne stare uspješnice, najavljene za prvi kvartal 2007. - prvog, jedinog i nikad dovršenog njemačkog nosača Graf Zeppelina!

LITERATURA

Conway´s All the World´s Fighting Ships 1906-1921, Conway Maritime Press, London, 1979.

S.B. Trubicin, Legkie Kreisera Germanii 1914-1918, Boevje Korabli Mira, Sankt Peterburg, 1997.

Voenno-Morskay Flot Germanii 1914-1918, Morskay Kolekciy 3/1996

Kreuzer SMS Emden (nacrti 1:200)

osobna arhiva

Very Happy