Samostalna uskočka satnija?

domagoj · Upisano: Sub Ruj 26, 2009 9:01 pm Naslov poruke: Samostalna uskočka satnija?

Ima li itko kakvih informacija o akciji dijela ove postrojbe koja je pokušala minirati most preko Dunava u Batini?
O akciji je jako malo poznato, postoji knjiga koju nisam imao prilike pročitati, pa me zanima ima li tko više informacija?

Sastav postrojbe, tijek akcije, ishod?...Išta?

Tomo

domagoj · Upisano: Sub Ruj 26, 2009 9:56 pm Naslov poruke:

Znam i ja dio priče, da su trebali u toj amfibiji prijeći Dunav u Vojvodinu i prerušeni u pripadnike JNA glumiti da putuju na ratiše u Hrvatskoj i kad dođu do mosta dignuti ga u zrak. No vozilo se pokvarilo i silom prilika ih je "prava" JNA odvukla u Šid. Kad su vidjeli da je vrag odnio šalu i da su ih otkrili , u samom Šidu su pokušali bijeg. Dio je krenuo prema Mađarskoj, a dio prema Hrvatskoj. Većinu su zarobili, dio je poginuo kad su ih okružili i kad je došlo do borbe. Navodno ih se par i izvuklo bjegom u Mađarsku...

E sad me zanimaju ti detalji, npr. tko i na čiju inicijativu je organizirao tu jedinstvenu i u jednu ruku samoubilačku akciju? Tko su bili sudionici? Detalji same akcije?

Ako itko zna...

CROtale · Upisano: Ned Ruj 27, 2009 12:24 am Naslov poruke:

Mislim da je negdje objavljena priča sudionika akcije samo se ne mogu sjetiti gdje Confused

Amfibija bi bila PTS-M

_________________
"If everyone is thinking alike, someone isn't thinking."
- General George Patton Jr

Blockaderunner · Upisano: Uto Ruj 29, 2009 1:38 pm Naslov poruke:

Ovo je iz "Nacionala" iz 2006. godine

"...
Početkom prosinca 1991. Ivica Krnjak, zapovjednik Samostalne uskočke satnije bio je nezadovoljan što njegove aktivnosti u Osijeku moraju ostati najveća tajna te da ga nakon rata vjerojatno nitko neće doživjeti kao ratnog heroja, jer da je djelovao samo u Osijeku, a nije se borio na fronti. Zbog toga je odlučio organizirati smionu diverzantsku operaciju, čiji će sudionici postati poznatiji kao “somborska skupina“. Krnjak je osmislio akciju u kojoj bi se on, s odabranim pripadnicima svoje satnije, preobukao u uniforme oficira i vojnika JNA te bi amfibijom punom eksploziva prešli Dunav i sa srpske strane prišli strogo čuvanom Batinskom mostu, koji je spajao mjesta Batinu i Bezdan, odnosno Baranju i Vojvodinu, i preko kojeg je JNA slala tenkove koji su gađali Osijek. Noću 26. siječnja 1992. Krnjak i skupina njegovih boraca krenuli su u akciju, ali već su iste noći u Kopačkom ritu naišli na dvojicu srpskih mještana kojima je bila sumnjiva skupina vojnika JNA koje je predvodio Ivica Krnjak, a koji je imao uniformu oficira JNA i predstavljao se kao pukovnik Jordan Jovanović.

Krnjakov lažni identitet bio je pomno odabran, jer je pravi pukovnik JNA Jordan Jovanović poginuo u Osijeku u rujnu 1991. Iduća dva dana Krnjakova skupina se na svim kontrolnim punktovima JNA i srpskih paravojnih postrojbi predstavljala kao “specijalna jedinica generala Blagoja Adžića“, ali svima su bili sve sumnjiviji, te su naposljetku bili otpraćeni do Sombora, gdje se u vojarni trebao utvrditi njihov identitet. U međuvremenu se Krnjakova skupina podijelila na dva dijela: Krnjak i nekolicina suboraca na zagonetan su način uspjeli pobjeći od JNA i u nekoliko dana preplivati Dunav i vratiti se u Osijek.

Druga skupina od desetak pripadnika satnije nije imala sreće: u Somboru su ih uhapsili pripadnici JNA i tad je započa tortura nad “somborskom skupinom“. Nakon nekoliko tjedana ispitivanja i zlostavljanja osmorica Krnjakovih boraca izvedeni su pred sud u Somboru i dobili su dugotrajne zatvorske kazne zbog “krivičnog dela terorizma“. Dok su uhvaćeni pripadnici “somborske skupine“ počeli izdržavati zatvorske kazne u srpskim zatvorima, što je potrajalo dok za godinu-dvije nisu bili razmijenjeni, Krnjak i preostali pripadnici Uskočke satnije vratili su se u Osijek: s jedne strane mučio ih je neuspjeh diverzantske akcije, jer nisu uspjeli dići u zrak Batinski most, a s druge su žeđali za osvetom zbog svojih zatočenih suboraca.
..."

Nisam siguran da je ova akcija ikada službeno dobila bilo kakvu klasifikaciju, a i neslavan kraj je sigurno pridonjeo što bržem zaboravu.