

Mjesto za sve maketarske teme i dileme
|
| Vidi prethodnu temu :: Vidi sljedeću temu |
| Autor |
Poruka |
| lika 01
 | | Član od: 09 Sij 2011 | | Poruke: 187 | | Mjesto: Velika Gorica |
|
Upisano: Čet Velj 10, 2011 2:44 pm Naslov poruke: Bitka kod klanca Ulus-Kerta |
|
|
Posle druge bitke za Grozni, vodjene od oktobra 1999. do sredine februara 2000. godine, cecenske snage su, u vecim ili manjim grupama, pokusavale da se probiju iz planina ka naseljenim mestima od strateskog znacaja. Na taj nacin teroristi su nameravali da obezbede koridor od zapada ka istoku, kako bi se, u slucaju potrebe, izvukli u Dagestan. Jedinice mudzahedina su, ponekad, brojale i nekoliko hiljada boraca. Ruska komanda je zato naredila da se Cecenima blokiraju prolazi u planinama, zatim da se njihove jedinice opkole, a onda uniste artiljerijskom vatrom ili dejstvom avijacije.
Krajem februara 2000. godine, grupa od oko 2.500 Cecena i stranih mudzahedina nalazila se u blizini gradica Ulus-Kerta, na jugu Cecenije. Svi su bili dobro opremljeni i naoruzani dugim cevima. Orudja i municiju nosile su stotine tovarnih zivotinja i zarobljenici. Borce je predvodio zloglasni emir (komandant) Hatab, poznatiji kao crni Arapin.
Ulus-Kert je okruzen planinama, ciji strmi obronci dostizu uspone i do 70 procenata. Od reka Abazolgul i Saron-Argun teren se uzdize ka planinama Dargenduk, najpre do kote 1410 ka jugoistoku, a potom ka kotama 705.6, 776 i 787. U tu oblast ruske snage nisu ulazile tokom prvog cecenskog rata.
Na pocetku novog sukoba sa teroristima ruska komanda donela je odluku da takticka grupa VDV – Voeno-desantnaja vojska, koja se sastojala od padobranskog puka ojacanog manjim jedinicama posebne namene, odnosno izvidjacima, blokira sve puteve kojima se Ceceni iz tog kraja mogu kroz planine izvuci ka istoku. Taj zadatak poveren je 104. gardijskom padobranskom puku 76. padobranske divizije iz Pskova. Puk su cinili Treci bataljon padobranaca i Prvi artiljerijski bataljon sa samohodnim topovima 120 milimetra. Bataljoni su imali po tri cete, ojacane odeljenjima izvidjaca ili Specnaza.
Kolona Cecena se, po vlaznom i maglovitom vremenu, povlacila pred jedinicama VDV duz puta koji vodi preko kote 705.6 ka jugoistoku. Komandant Drugog padobranskog bataljona potpukovnik Mark Nikolajevic Jevtjuhin i kapetan Viktor Romanov, komandant baterije pukovskog artiljerijskog bataljona i oficir za osmatranje i navodjenje vatre, nalazili su se u stabu bataljona na koti 776.
U ranim jutarnjim casovima 29. februara 2000. ruski padobranci sukobili su se sa Cecenima na putu koji vodi od Ulus-Kerta na jugoistoku. Posle zestokog okrsaja zauzeli su kotu 705.6.
Komandant 104. GPP naredio je da stab Drugog bataljona do 14 casova bude na prostoru izmedju kota 776 i 787, koji je predstavljao jedini moguci prolaz teroristima. Na taj nacin bi se onemogucilo njihovo izvlacenje. Pod komandom majora Molodova, 6. ceta, uz 3. vod 4. cete i dva odeljenja izvidjaca, krenula je u naznacenom pravcu. Tokom kasnog prepodneva, jedinica je zauzela planirane polozaje. Na njima je organizovala linijsku odbranu izmedju kota i postavila minsko polje prema zapadu.
Posto su Ceceni prisluskivali radio poruke ruskih jedinica i otkrili njihove polozaje, oko 12.30 casova postavili su zasedu borcima 6. cete, da bi u opstem napadu probili njihove odbrambene linije. Deo terorista zaobisao je ruske polozaje i padobrance napao s ledja. Kako se nisu mogli izvuci kroz minsko polje, ruski borci su se pod udarima nadmocnijeg neprijatelja povukli na kotu 776. Ceceni su, uz stalna borbena pojacanja koja su im neprekidno pristizala, u talasima napadali padobrance.
Do kraja dana, iz 6. cete poginuo je 31 borac, a veliki broj ruskih vojnika je ranjen. Zbog guste magle bilo je onemoguceno dejstvo helikoptera, a artiljerijska podrska ruskim snagama, nije bila odgovarajuca. Tokom noci, dva voda Specnaza, dve padobranske cete i odeljenje specijalaca iz grupe "Vimpel" uputili su se ka koti 776. Uz stalne napade Cecena, po vrlo neprohodnom terenu, sporo su napredovali. Jedan od vodova Specnaza dosao je u ranim jutarnjim satima do kote 787, na kojoj se i ukopao. Na obali reke Abazolgul, zbog nemogucnosti da probije cecenske linije, zastala je i 1. cet
Tokom napada na kotu 776, emir Hatab je u borbu uveo najjaci adut – elitnu grupu Dzamar sa 400 boraca, kojom je komandovao Bakujev. Rusi su, medjutim, zaustavili njihov proboj uz nevidjeno junastvo i samozrtvovanje vojnika i staresina. Vojnik Aleksandar Lebedev se sa poslednjom rucnom bombom bacio na grupu Cecena koji su ga zarobili. Porucnik Kalgatin, iako ranjen u grudni kos, povezao je dva MRUD i aktivirao ih, te neprijatequ naneo velike gubitke. Porucnici Panov, na severnoj strani, i Kozemjakin, na juznoj, poginuli su sa svojim vojnicima, zaustavljajuci proboj terorista. U sest sati ujutro potpukovnik Jevtjuhin zatrazio je da ruske artiljerijske jedince otvore vatru na njegov polozaj, kako ne bi pao u ruke terorista. Posle toga prekinuta je radio veza sa 6. cetom.
Prema izjavama prezivelih ruskih boraca, zna se da je zamenik komandira kapetan Sokolov, koji je tek nedavno stigao u Ceceniju, izdvojio sestoricu najmladjih vojnika i poverio ih serzantu Prosevu, uz naredjenje da se izvuku i spasu svoje zivote da bi imao ko da prica o junastvu ruskih padobranaca.
Teroristi su, u medjuvremenu, obnovili zestoke napade na ruske snage sa kote 776. Kapetanu Romanovu je eksplozija minobacake granate raznela noge. Padobranci su se borili u najsvetlijoj tradiciji ruskih i sovjetskih
vojnika. Kako im je ponestajalo municije, a pojacanja nisu stizala, bilo je samo pitanje vremena kada ce ih daleko brojniji Ceceni nadjacati. Ipak, borci nisu ustuknuli ni korak. I kao sto su, u drugoj bici za Grozni, na uzvike mudzahedina "Allahu ekber", ruski vojnici gromko odgovarali "Hristos voskrse!", tako su i sada ginuli uzvikujuci poruke otadzbini. Konacno su ostacima ruskih jedinica stigla pojacanja. Napadi Cecena zaustavljeni su helikopterskim i udarima snaga VDV. Teroristi su se masovno predavali. Dan posle bitke predala se i grupa od 73 mudzahedina sa komandantom.
U borbama je poginulo 84 borca iz ruske 6. cete, od kojih je bilo 13 oficira. Prema izjavama zarobljenih terorista i na osnovu obavestajnih podataka, u borbi je stradalo oko 400 Cecena. Samo na koti 776 izbrojano je 200 poginulih terorista i 75 ruskih padobranaca.
Analizirajuci sukob sa Cecenima kod Ulus-Kerta, vojni strucnjaci naglasavaju da, iako su mudzahedini bili porazeni u bici za Grozni, imali su jos brojne, dobro organizovane i naoruzane grupe boraca. Tako su mogli da ostvare nadmoc na zeljenom mestu proboja. Oni su ranije bili porazeni, ali ne i u rasulu. Rat u Ceceniji nije bio protivteroristicka akcija, u kojoj je protivnika cinio veci broj manjih borbenih grupa, koje nejedinstveno deluju. Zapravo, radilo se o organizovanom otporu dobro osposobljenog i motivisanog neprijatelja, koji gubitak Groznog nije smatrao krajem rata, vec samo jednom njegovom fazom.
Za ishod sukoba komandant padobranaca general-pukovnik Georgij Spak direktno je optuzio Komandu grupe snaga Istok. Valja znati i da je VDV bio zasebni rod Sovjetske Armije sve do polovine devedesetih godina, kada je potcinjen Komandi Suvozemnih snaga – Suhoputnih voisk.
Tokom operacija u drugom Cecenskom ratu padobranci su bili pod komandom general-pukovnika Genadija Troseva, komandanta Operativne grupe Istok. On je, medjutim, bio potcinjen armijskom generalu Viktoru Kazancevu, komandantu Zdruzene grupacije federalnih snaga Severnog Kavkaza.
Padobranci su jos pre pomenutih dogadjaja isticali da ih koriste kao topovsku hranu i salju u bitku bez adekvatne podrske. Dotadasnji gubici donekle govore u prilog takvoj tvrdnji. Naime, do sredine marta 2000. godine, od 5.100 padobranaca u Ceceniji je poginuo 181, a ranjeno je 335. Ukupan broj poginulih pripadnika vojske iznosio je 1.291, a ranjeno je 3.190. Od boraca MVD poginulo je 617, dok je 2.107 ranjeno. U Ceceniji je angazovano ukupno 100.000 ruskih boraca, od cega su pet odsto cinili padobranci, koji su pretrpeli oko deset odsto gubitaka.
Operativna ideja o blokiranju i hvatanju u zamku cecenskih formacija bila je dobro zamisljena, ali ne i realizovana. Pojedinacne ruske cete nisu mogle zaustaviti proboj jedinica ranga brigade, pogotovo ako se ne obezbede potrebna pojacanja motostreljackim sastavima.
Vazdusna podrska nije ispunila ocekivanja zbog losih vremenskih uslova. Prema podacima, samo je jedan ruski helikopter u Ceceniji imao uredjaje za nocni let i dejstvo.
Komanda 6. cete nije po dubini agresivno izvidjala moguce prilaze zauzetih linija, iako je znala da se u blizini nalaze vece cecenske formacije. Nije organizovana ni kruzna odbrana polozaja. Kroz postavljena minska polja nisu obezbedjeni prolazi za eventualno izvlacenje ruskih jedinica. Ni vodovi nisu zauzeli takve vatrene linije da se medjusobno mogu podrzavati vatrom.
Ruski i strani analiticari, medjutim, isticu neverovatnu hrabrost padobranaca na koti 776. Takticka grupa VDV je oduvek bila prepoznatljiva po vojnicima koje krasi visoki moral, disciplina, hrabrost i osecaj pripadnosti elitnom rodu vojske i to se i ovog puta potvrdilo.
Sahrani poginulih ruskih boraca u Pskovu prisustvovali su predsednik Vladimir Putin, ministar odbrane Igor Sergejev, nacelnik Generalstaba Anatolij Kvasnjin, te citav politicki i vojni vrh Rusije. Pomen poginulima u Novopaskijskom manastiru u Moskvi odrzao je patrijarh Moskovski i cele Rusije Aleksej II. Bio je to jasan dokaz nacionalne cvrstine i odlucnosti drzave. Svih 13 poginulih oficira i devet vojnika postali su heroji Ruske Federacije, a ostali poginuli su odlikovani.
Zrtve 6. cete nisu bile uzaludne jer je ona ispunila postavljeni zadatak.
I ostali pripadnici ruske vojske istakli su se u borbama hrabroscu. Ranjeni granicar Jevgenij Rodionov, koga su teroristi zarobili, bio je suocen sa izborom – smrt ili zivot. Obecan mu je zivot ako predje u islamsku veru i zajedno sa mudzahedinima likvidira zarobljene ruske borce. Tokom cetiri meseca teroristi su ga tukli i maltretirali, ali nisu uspeli da slome duh i cvrstinu mladica iz Podolska kod Moskve. Zato je brutalno pogubljen na dan svog devetnaestog rodjendana.
Emir Hatab umro je dve godine posle dogadjaja kod Ulus-Kerta, tako sto mu je 19. marta 2002. kurir doneo pismo, koje je prethodno FSB namazao otrovom. Njegova desna ruka i telohranitelj emir Elsi ubijen je 23. aprila 2002. u oruzanom obracunu sa ruskim trupama. Naslednik Hataba emir Abu al-Valid likvidiran je 2004. godine.
Komandant Hatab je nosio crnu, gustu bradu. Rodjen je 1969. godine u Saudijskoj Arabiji. Otac mu je bio Saudijac, a majka Turkinja. Imao je osmoro brace. Njegovo pravo ime je Samir Saleh Abdulah al-Suvailam, a bio je poznat i kao Habib Abdul Rahman ili Ibn al-Hatab. U Ceceniju je dosao 1995. godine. Vec naredne godine imenovan je u sefa centra za vojnu obuku terorista, a potom i zamenika Samila Basajeva, te komandanta islamske internacionalne brigade. Imao je deformisanu desnu saku, bez dva prsta koje je izgubio u eksploziji bombe izradjene u domacoj radinosti. Ruskoj javnosti je postao poznat u aprilu 1996. godine, posle unistavanja kolone vozila 245. motorizovanog streljackog puka, u klisuri Jarismardi, u juznoj Ceceniji. Prema ruskim izvorima, tada je poginulo 53, a ranjeno 52 vojnika i oficira. Hatab je voleo da snima kamerom ucinak svojih boraca. U medijima je cesto prikazivan kako trijumfalno hoda medju ugljenisanim telima ruskih vojnika. Od ostalih mudzahedina se posebno izdvajao po surovosti. Dok bi ostali komandanti terorista od zarobljenih vojnika najpre pokusavali da dobiju poverljive informacije, Hatab ih je klao i njihova tela ostavljao u blizini vojnih baza. Avgusta 1999. godine predvodio je sa Basajevom upad terorista u Dagestan. To je bio neposredni povod za drugi cecenski rat. Ruska federalna sluzba sigurnosti – FSB smatra da je Hatab planirao i bombaske napade na stambene cetvrti u Moskvi 1999. godine.
Izvor.
Ruska ratna iskustva iz Cecenije |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
| tole
 | | Član od: 12 Ožu 2008 | | Poruke: 1117 | |
|
Upisano: Čet Velj 10, 2011 4:25 pm Naslov poruke: |
|
|
Ne razumijem tko su teroristi u ovoj priči i zašto se nazivaju teroristima? U biti ne znam čemu ovaj tekst uopće i kakve veze ima s maketama i poviješću? _________________
Group build - metal finish battle |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
| lika 01
 | | Član od: 09 Sij 2011 | | Poruke: 187 | | Mjesto: Velika Gorica |
|
Upisano: Čet Velj 10, 2011 7:45 pm Naslov poruke: |
|
|
| Pa kolega proćitaj najprije ovo , Obavijest: Vojno-povijesne teme na OMF-u.Koje je napisao moderator Grunf.Neznam dali sam ja taj tekst krivo shvatio ja ili ti. |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
| killa
 | | Član od: 15 Ruj 2009 | | Poruke: 2325 | |
|
Upisano: Čet Velj 10, 2011 7:52 pm Naslov poruke: |
|
|
| sve kužim samo ne kužim zašto si pisao na ikavici? |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
| lika 01
 | | Član od: 09 Sij 2011 | | Poruke: 187 | | Mjesto: Velika Gorica |
|
Upisano: Čet Velj 10, 2011 8:11 pm Naslov poruke: |
|
|
| Tekst je prebačen sa jednog drugog foruma.Nije mi se dalo prepisivati cijeli tekst. |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
| Vukic
 | | Član od: 16 Stu 2010 | | Poruke: 1144 | | Mjesto: 385 km predaleko |
|
Upisano: Čet Velj 10, 2011 8:54 pm Naslov poruke: |
|
|
| killa Napisao/la: | | sve kužim samo ne kužim zašto si pisao na ikavici? |
Na ikavici?! |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
| killa
 | | Član od: 15 Ruj 2009 | | Poruke: 2325 | |
|
Upisano: Čet Velj 10, 2011 9:04 pm Naslov poruke: |
|
|
| Vukic Napisao/la: | | killa Napisao/la: | | sve kužim samo ne kužim zašto si pisao na ikavici? |
Na ikavici?! |
moj bed
ekavici |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
| Mario Raguž
 | | Član od: 09 Stu 2005 | | Poruke: 1284 | | Mjesto: Dubrovnik |
|
Upisano: Čet Velj 10, 2011 9:10 pm Naslov poruke: |
|
|
Ovo k'o iz najcrnjih dana JNA publicistike; nadmoćni neprijatelj, neviđeno junaštvo, teroristi, uzvici otađbini......ajde sad malo ozbiljnosti. _________________ Svi smo mi Marko Babić |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
| Vukic
 | | Član od: 16 Stu 2010 | | Poruke: 1144 | | Mjesto: 385 km predaleko |
|
Upisano: Čet Velj 10, 2011 9:18 pm Naslov poruke: |
|
|
| Mario Raguž Napisao/la: | | Ovo k'o iz najcrnjih dana JNA publicistike; nadmoćni neprijatelj, neviđeno junaštvo, teroristi, uzvici otađbini......ajde sad malo ozbiljnosti. |
Zar je bilo za ocekivati nesto drugo? |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
| TISO
 | | Član od: 18 Lis 2005 | | Poruke: 340 | | Mjesto: Kujnce vojvodina Štajerska |
|
Upisano: Pet Velj 11, 2011 11:11 pm Naslov poruke: |
|
|
Dobar članak sa manjom primjedbom pogrešio si sa prevodom VDV.
VDV = Vozdušno-Desantnije Voijska na ruskom ВДВ = Воздушно-десантные войска
Kratki opis bitke na ruskom:
http://www.youtube.com/watch?v=DCAwk03y85g
Video posvječen poginulim borcima na koti 776 iz 6. parašutno-desantnoj roti, 104-go parašutno desantnoga polka, 76. gvardejskoj vozdušno-desantnoj diviziji:
http://www.youtube.com/watch?v=kyZOz0QdtzE
Još samo manji komentar.
Za razliku od ostalih jedinica VDV je uvjek bio treniran drukčije. Na primer u VDV se uvjek radilo na inciativi podoficira in nižih oficira dok se u ostalim jedinicama na tome uopšte nije radilo ili se zbog strategije operacija velikih jedinica u slučaju rata protiv NATO-a tome protivilo. Isto su bili praktički jedini deo vojske koji je imao manje više profesionalan podoficirski kadar.
To je najpre došlo do izražaja u Afganu, gde su baš zbog toga večinu ofanzivnih operacija provodili VDV i SpecNaz. Us to odabir vojnika za VDV je uvjek bio stroži fizički i osobito psihički. VDV su uvjek važili za elitu, koja se ne predaje nešto kao japanski vojnici na pacifiku. Primjera kad su vojnici i oficiri sami detonirali eksploziv ili naredili artileriji da udari po njihovim položajima kad je sve otišlo vragu ima mnogo još iz afganistana. Rusi su i afganistanu i kasnije u u drugom čečenskom ratu poslednji metak ili granatu sasvim ozbiljno čuvali za sebe.
Jedna od posljedica bitke na koti 776 i analize ostalih operacija u čečeniji bila je 2003 godine največa čistka generala posle velike Staljinove čistke u 1937 godini. Putin je penzionisao sve koji su se protivili profesionalizaciji podoficirskog kadra i vojske uopšte koju su u glavnom zagovarali generali iz "padobranske mafije". Prvi koji su vidjeli kako izgleda delomično reorganizirana ruska armija su bili gruzijci augusta 2008.
Što se ruskog/sovjeskog vojnog etosa tiče meni je bilo interesantno čitati sječanja vojnika koji su se borili protiv japanaca 1945. Zapadnjaci uvjek govore o japanskim fanaticima... nasuprot tome sovjeski vojnici su govorili o "samurajima" sa poštovanjem. Jedan od njih je rekao, da su se "borili ko mi" i da su svi bili smertniki (smertnik je na ruskom onaj koji se bori do smrti ili himellfahrtskommando) _________________ The most important fluids in aviation are coffe and beer. |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
| Luftwaffe
 | | Član od: 19 Lip 2008 | | Poruke: 873 | | Mjesto: Beograd |
|
Upisano: Sub Velj 12, 2011 12:13 am Naslov poruke: |
|
|
Ima i ruski film "Proriv" na temu te 6. cete.
Nije los, vredi ga pogledati.
A tekst je vrlo na mestu i tacan, ne vidim sta je tu problem?
Mozda ima par detalja da izgleda dramaticnije ali je tekst realan i tacno je kako je VDV nekoliko puta kako u Avganistanu tako i u Ceceniji bio u situaciji gde su se borili herojski protiv nadbrojnijeg neprijatelja. |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
| tole
 | | Član od: 12 Ožu 2008 | | Poruke: 1117 | |
|
Upisano: Sub Velj 12, 2011 8:34 am Naslov poruke: |
|
|
Ovo nije povijesni tekst nego propagandni tekst. povijest je (ili bi trebala biti) objektivna. _________________
Group build - metal finish battle |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
| lika 01
 | | Član od: 09 Sij 2011 | | Poruke: 187 | | Mjesto: Velika Gorica |
|
Upisano: Sub Velj 12, 2011 12:02 pm Naslov poruke: |
|
|
| Ovaj tekst sam stavio baš iz toga razloga ,što me fascinira takva hrabrost vojnika .nije bitno jesu li to Rusi ili Amerikanci.Vjerujem da niti jednog vojnika obuka nemože pripremiti za takve situacije.Mogli su se svi ljepo predati i sve bi bilo ok,ali su se oni borili do kraja.ljudi to nije filmski s cenarij,to je život vojnika.Kolega Tiso hvala na linkovima ,odlični su |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
| TISO
 | | Član od: 18 Lis 2005 | | Poruke: 340 | | Mjesto: Kujnce vojvodina Štajerska |
|
Upisano: Sub Velj 12, 2011 12:55 pm Naslov poruke: |
|
|
| tole Napisao/la: | | Ovo nije povijesni tekst nego propagandni tekst. povijest je (ili bi trebala biti) objektivna. |
Možda tako zvuči ali je na žalost istina. Kome da se predaju?? Hatibu koji je bio poznat po klanju zarobljenika???
Inače ima puno takvih "partizanskih" priča koje su istinite. Pogledaj pobunu u Badaberu 26. i 27. aprila 1985 kad je 25 sovjetskih i oko 60 Afganskih (DRA) zarobjenika dalo dosta muke mujahedinima i 11. pakistanskom armijskom korpusu zajedno sa avijacijom, artilerijom i tenkovima. Badaber je bio izbjeglički kamp i istovremeno glavna trenažna i logostička baza u Pakistanu koju su vodili Jamiat-e Islami sa pomoču Pakistanske vojske. Posle eksplozije magacina poslednja 3 pobunjenika bili su ubijeni u borbi na nož.
Preživjelih nije bilo, samo je bila rupa promjera oko 80 metara gde je bila tvrđava. _________________ The most important fluids in aviation are coffe and beer. |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
| canadair
| | Član od: 28 Jul 2007 | | Poruke: 356 | | Mjesto: zagreb |
|
Upisano: Ned Velj 13, 2011 1:06 am Naslov poruke: |
|
|
Pa ne trebaju se ljutiti ni navijači ovih boraca za slobodu -obje strane su u tekstu prikazane kao čvrsti borci.He he !
Možda bi bilo dobro ubuduće naznačiti iz kojeg izvora je nešto prenijeto a ne ovako iz vedra neba bez navođenja izvora,pa na kraju i nekakva povoda.
Tekst doista liči na proizvod JNA ali je takav i napad na njega.Nema tu razlike nasilje je nasilje i zato -
desetari svih boja odg...e više !!!!! |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
|
|
Ne možete slati svoje poruke u ovom forumu Ne možete odgovoriti na teme ili poruke u ovom forumu Ne možete izmijeniti vlastite poruke Ne možete obrisati vlastite poruke u ovom forumu Ne možete glasati u anketama foruma
|
Powered by phpBB © 2001, 2002 phpBB Group Prerada na hrvatski jezik.
Igloo Theme Version 1.0 :: Created By: Andrew Charron
|